U većini porodičnih firmi, tranzicija sa osnivača na sledeću generaciju predstavlja najizazovniji i najemotivniji korak. Iako se često govori o prenosu vlasništva, mnogo ređe se govori o povlačenju iz uloge vođe, i emocionalnim otporima koje ono nosi.
Zašto je tako malo idealnih priča?
U svetu porodičnih firmi idealan prenos vođstva izgleda ovako: osnivač se povlači uz mir i ponos, naslednik preuzima sa podrškom i samopouzdanjem, firma funkcioniše stabilno, a porodica ostaje složna. Ipak, takvih slučajeva je malo.
Zašto? Zato što je za većinu osnivača odlazak iz firme više od formalne tranzicije, to je gubitak identiteta, smisla, pozicije moći i često i osnovnog izvora samopouzdanja.
Šest stilova povlačenja iz porodične firme
U klasifikaciji koju mi koristimo u našoj metodologiji, istaknuto je šest tipičnih stilova odlaska osnivača. Svaki od njih ima različite posledice po naslednika, firmu i samu porodicu:
-
Hedonista
Dobrovoljno se povlači kako bi se posvetio hobijima, putovanjima ili aktivnostima koje ranije nije mogao da praktikuje. Prekida sve kontakte s firmom. Arhetipski primer „potpuno penzionisanog“ osnivača. -
Ambasador
Napušta operativnu funkciju, ali ostaje član UO ili predstavnik firme u industrijskim telima. Njegova uloga postaje eksterno diplomatska, on je most između porodice i spoljnog sveta. -
Mentor
Prekida formalnu ulogu, ali ostaje dostupan nasledniku za savetovanje i podršku. Njegov uticaj je suptilan, ali dragocen, ako postoji poverenje. -
Ponovo rođeni preduzetnik
Odlazi rano iz firme, ali pokreće novi, manji biznis, često nevezan za prethodni. Radi to iz potrebe da i dalje stvara, ali bez pritiska. -
General
Iako formalno odlazi, ne može da se pomiri sa gubitkom kontrole. Konstantno pokušava da se vrati, direktno ili kroz neformalne uticaje. Provodi vreme u “zaverama za povratak”. -
Monarh
Ne odlazi nikada. Čak ni u dubokoj starosti. Odlazak je moguć samo „silom prirode“, kada više fizički ne može da vodi firmu.

Problem ne leži samo u osnivaču
Jedna od važnijih istina koje otkrivamo u radu sa porodičnim firmama jeste da problem tranzicije ne leži isključivo u osnivaču.
Vrlo često, porodica i bliski saradnici nesvesno sabotiraju proces povlačenja:
-
jer im osnivač pruža osećaj sigurnosti,
-
jer ne žele da se suoče s njegovom (ili njenom) prolaznošću,
-
jer postoji emocionalna zavisnost,
-
jer nema dovoljno razvijenog naslednika.
Koji je pravi stil za vašu firmu?
Ne postoji univerzalno rešenje. Ali ono što je sigurno jeste da nedostatak plana vodi do nesporazuma, vakuuma u vođenju firme, a ponekad i do ozbiljnih konflikata.
U našoj praksi sa porodičnim firmama, proces profesionalizacije gotovo uvek uključuje:
-
Razgovor o emocionalnoj komponenti povlačenja
-
Rad sa osnivačem na redefiniciji njegove nove uloge
-
Jasno mapiranje prenosa odgovornosti i ovlašćenja
-
Postavljanje strukture koja omogućava bezbedno povlačenje (Upravni odbor, Porodično veće, Family Office…)
Zaključak
Porodična firma nije samo biznis, to je sistem identiteta, emocija i odnosa. Zato je stil povlačenja osnivača jedan od najvažnijih faktora dugoročne stabilnosti.
Ako ste osnivač, postavite sebi pitanje:
Koji stil povlačenja želim da razvijem?
Ako ste naslednik:
Kako da pomognem da to bude proces, a ne krizni trenutak?
A ako vam je potrebna podrška da ovo sprovedete bez bola, ali sa jasnim strukturama, mi to radimo svakog dana.
Za dodatne informacije o profesionalizaciji i nasleđivanju u porodičnom biznisu, možete pisati na djordje@companiesconnected.com
Još tekstova o porodičnim biznisima možete pronaći ovde a o osnivaču naše metodologije možete videti ovde.